Hamas , također se piše Ḥamas , akronim od Ḥarakat al-Muqāwamah al-Isliamiyyah , Engleski Islamski pokret otpora , militantni palestinski nacionalist i Islamistička kretanje na Zapadnoj obali i pojas Gaze koji je posvećen uspostavi neovisne islamske države u povijesnom Palestina . Osnovan 1987., Hamas se usprotivio svjetovna pristup Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) izraelsko-palestinskom sukobu i odbacio pokušaje ustupanja bilo kojeg dijela Palestine.
Hamas: Ismail Haniyeh Ismail Haniyeh - viša osoba u Hamasu i bivši premijer Palestinske uprave (ožujak 2006. - lipanj 2007.) - maše pristašama na skupu za Hamas u pojasu Gaze, 15. prosinca 2007. Mohamed Alostaz - PPM / Getty Images
Od kasnih 1970-ih, aktivisti povezani s islamističkim Muslimanskim bratstvom uspostavili su mrežu dobrotvornih ustanova, klinika i škola i aktivirali se na teritorijima (pojas Gaza i Zapadna obala) koje je Izrael okupirao nakon 1967. godine Šestodnevni rat . U Gazi su bili aktivni u mnogim džamijama, dok su njihove aktivnosti na Zapadnoj obali uglavnom bile ograničene na sveučilišta. Aktivnosti Muslimanske braće na tim područjima uglavnom su bile nenasilne, ali niz malih skupina na okupiranim teritorijima počeo je tražiti džihad , ili sveti rat, protiv Izraela. U prosincu 1987., na početku palestinske intifade (arapski intifāḍah otresući se) ustanak protiv izraelske okupacije, Hamas (što je također arapska riječ koja znači revnost) osnovali su članovi Muslimanske braće i vjerskih frakcija PLO-a, a nova je organizacija brzo stekla široku sljedbu. Hamas je u svojoj povelji iz 1988. godine tvrdio da je Palestina islamska domovina koja se nikada ne može predati nemuslimanima i da je vođenje svetog rata za oduzimanje nadzora nad Palestinom od Izraela vjerska dužnost za palestinske muslimane. Ova pozicija dovela ga je u sukob s PLO-om, koji je 1988. godine priznao pravo Izraela na postojanje.
Hamas je ubrzo počeo djelovati neovisno od drugih palestinskih organizacija, generirajući neprijateljstvo između skupine i njezinih sekularnih nacionalističkih kolega. Sve žešći napadi Hamasa na civilne i vojne ciljeve natjerali su Izrael da uhiti niz čelnika Hamasa 1989. godine, uključujući šeika Ahmeda Yassina, osnivača pokreta. U godinama koje su slijedile Hamas je prošao kroz reorganizaciju kako bi ojačao svoju zapovjednu strukturu i locirao ključne vođe izvan dosega Izraela. Politički ured odgovoran za organizaciju Međunarodni odnosi i prikupljanje sredstava formirano je u Amanu u Jordanu, izabravši Khaleda Meshaala za čelnika 1996. godine, a naoružano krilo skupine rekonstituirano je kao snage zzIzz al-Dīn al-Qassām.
Jordan je 1999. protjerao čelnike Hamasa iz Amana, optužujući ih da su svoje jordanske urede koristili kao zapovjedno mjesto za vojne aktivnosti na Zapadnoj obali i u Gazi. 2001. godine politički ured osnovao je novo sjedište u Damask , Sirija. Ponovno se preselio 2012. godine, u Doha , Katar, nakon što vodstvo nije uspjelo podržati Assadovu vladu u njenom suzbijanju sirijske pobune.
Hamas je od svog osnutka odbacio pregovore koji bi ustupili bilo koju zemlju. Skupina je osudila mirovni sporazum između Izraela i PLO-a iz 1993. godine, a zajedno s grupom Islamski džihad, nakon toga, pojačala je svoju terorističku kampanju koristeći bombaše samoubojice. PLO i Izrael odgovorili su oštrim sigurnosnim i kaznenim mjerama, iako je predsjednik PLO-a Yasser Arafat, želeći uključiti Hamas u politički proces, imenovao članove Hamasa na čelne položaje u Palestinskoj upravi (PA). Slom mirovnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca u rujnu 2000. doveo je do porasta nasilja koje je postalo poznato kao Aqṣā intifada. Taj je sukob obilježio stupanj nasilja neviđen u prvoj intifadi, a aktivisti Hamasa dodatno su eskalirali svoje napade na Izraelce i sudjelovali u brojnim samoubilačkim bombaškim napadima u samom Izraelu.
U godinama nakon Aqṣā intifade Hamas je počeo umjeravati svoje stavove prema mirovnom procesu. Nakon više od deset godina odbijanja temeljnih načela PS-a, Hamas se kandidirao na palestinskim parlamentarnim izborima 2006. godine, a potom je sudjelovao u PS-u, s naznakama da će prihvatiti sporazume između Izraela i PA-a. Od tada su visoki čelnici Hamasa u više navrata izrazili spremnost podržati rješenje dviju država na temelju granica prije 1967. godine. Ta je spremnost sadržana u Dokumentu općih načela i politika iz 2017. godine.
Početkom 2005. Mahmoud Abbas, predsjednik PA-a, i izraelski premijer Ariel Sharon najavili su obustavu neprijateljstava dok se Izrael pripremao za povlačenje trupa s nekih palestinskih teritorija. Nakon dugih pregovora Hamas je pristao na prekid vatre, iako se sporadično nasilje nastavljalo. Kasnije te godine Izrael je jednostrano rastavio naselja i povukao trupe iz pojas Gaze .
Na izborima za palestinsko zakonodavno vijeće 2006. Hamas je izborio iznenađujuću pobjedu nad Fatahom, osvojivši većinu mjesta. Dvije skupine na kraju su formirale koalicijsku vladu, a Ismail Haniyeh iz Hamasa bio je premijer. Sukobi između snaga Hamasa i Fataha u pojasu Gaze pojačali su se, što je navelo Abbasa da raspusti vladu predvođenu Hamasom i proglasi izvanredno stanje u lipnju 2007. Hamasu je prepuštena kontrola pojasa Gaze, dok je hitni kabinet predvođen Fatahom imao kontrolu nad Zapadnom obalom.
što znači biti demokrat
U travnju 2011. dužnosnici Hamasa i Fataha objavili su da su dvije strane postigle sporazum o pomirenju u pregovorima uz posredovanje Egipat . Ugovorom, potpisanim u Kairu 4. svibnja, zatraženo je formiranje privremeni vlada organizirati zakonodavne i predsjedničke izbore. Nakon višemjesečnih pregovora oko vodstva privremene vlade, dvije su stranke u veljači 2012. najavile da su izabrale Abbasa za mjesto privremenog predsjednika.
Odnosi Hamasa s vladama Sirije i Irana, dva njegova primarna izvora potpore, bili su zategnuti 2011. godine kada su čelnici Hamasa u Damasku upadljivo izbjegavali izraziti potporu sirijskim oružanim snagama protiv antivladinih prosvjednika unutar zemlje. Početkom 2012. čelnici Hamasa napustili su Siriju za Egipat i Katar, a zatim su javno izjavili da podržavaju sirijsku oporbu. Iranska podrška Hamasu, koji je prema nekim procjenama premašio 200 milijuna dolara godišnje, bila je znatno smanjena.
Vlada Hamasa u pojasu Gaze, koja se još uvijek bori s ukidanjem iranske pomoći, bila je pod još većim financijskim pritiskom 2013. godine kada je uprava egipatskog predsjednika. Mohamed Morsi, član Muslimanske braće, svrgnut je i zamijenjena privremenom vladom vođenom neprijateljski raspoloženom Hamasu. Nova je uprava snažno ograničila prijelaze na granici između Gaze i Egipta i zatvorila većinu krijumčarskih tunela koji su Hamasu bili glavni izvor poreznih prihoda, kao i glavno sredstvo za opskrbu pojasa Gaze najrazličitijom robom. Krajem 2013. Hamas se trudio isplatiti plaće Javni sektor zaposlenici u pojasu Gaze.
U travnju 2014. Hamas se učinkovito odrekao svoje upravljačke uloge u pojasu Gaze dogovorivši se s Fatahom o formiranju novog kabineta PS-a sastavljenog u potpunosti od nestranačkih ministara. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu osudio novi sporazum optuživši Fatah da traži pomirenje s Hamasom na štetu mogućeg mirovnog sporazuma s Izraelom. Novi je kabinet prisegnuo 2. lipnja, ali nije mogao provoditi upravu pojasa Gaze. Hamas je nastavio upravljati tim područjem, čak je 2017. formirao i privremeni upravni odbor. Kasnije te godine PA je počeo preuzimati vlast, ali, budući da nije uspio preuzeti potpunu kontrolu, smanjio je financiranje pojasa Gaze 2018. godine i uveo sankcije . Hamas je to nastojao ublažiti udarac kroz oporezivanje, ali potez oporezivanja ionako siromašnog stanovništva bio je nepopularan i doveo je do čestih prosvjeda. Financiranje iz Katara i ublažavanje nekih ograničenja blokade od strane Izraela donijeli su određeno olakšanje pojasu Gaze.
Copyright © Sva Prava Pridržana | asayamind.com