kako se širila crna kuga
Svi smo s vremena na vrijeme imali projekte koji nam odmiču. Krajem 1960-ih, British Rail naručila je inženjera po imenu Charles Osmond Frederick da dizajnira 'platformu za podizanje'. Do 1973. godine njegov je dizajn evoluirao u vrtljivi disk s fuzijskim pogonom namijenjen pojačanju i putnika i tereta u svemir.
Nevjerojatno je da je britanska vlada to smatrala potrebnim odobriti patent . Još nevjerojatnije, to nije posve nemoguć koncept.
Patent koji se nalazi u evidenciji britanske vlade odnosi se na pogonski sustav, a mnoge druge inovacije zanata ostale su nedefinirane. Motori su međutim dovoljni. Prema patentnoj prijavi, koja zahtijeva uključivanje sažetka predloženog mehanizma, osnovni izvor energije - poznat kao reaktivna masa - je vodik.
To bi gorivo trebalo ubrizgavati u izuzetno malim količinama u magnetski ubrzivač ispod tanjurića, gdje bi visokoenergetski laseri ubrzavali atome vodika u sudare nekim dijelom brzine svjetlosti. Nakon sudara, mali broj atoma prošao bi nuklearnu fuziju, stvarajući helij kao nusprodukt i oslobađajući značajnu energiju u reakcijskom zvonu.
koliko je godina imala Ulyssova darovnica kad je umro
Motor tanjurića u osnovi je odradio sve poslove izvan tijela plovila. Mlaznice ispod tanjurića učinkovito bi raspršile vodik s dna, a laseri bi pokupili atome i zabili ih jedan u drugi da bi ih pretvorili u nanoskopske H-bombe. Svaka mala eksplozija generirala bi mali udarni val koji se širio u svim smjerovima, s možda 40 posto energije koja udara u očvrslu donju stranu broda.
Ovo tapkanje-tapkanje eksplozija - za koje patent tvrdi da će se odvijati brzinom od 1.000 u sekundi kako bi se spriječile rezonantne vibracije u brodu - gura letjelicu naprijed sve bržim tempom sve dok ne krene dovoljno brzo da postigne (barem) nisku -Zemljinska orbita. Prednost ovog sustava trebala bi biti velika količina energije koju će imati mala količina goriva, čija je težina ograničavajući čimbenik za sve moderne raketne izvedbe.
Copyright © Sva Prava Pridržana | asayamind.com