Štitnjača , endokrina žlijezda koja se nalazi u prednjem dijelu donjeg vrata, ispod grkljana (glasovna kutija). Štitnjača luči hormoni od vitalnog značaja za metabolizam i rast. Svako povećanje štitnjače, bez obzira na uzrok, naziva se gušavost.
Štitnjača čovjeka. Encyclopædia Britannica, Inc.
Štitnjača nastaje uslijed ispuštanja dna ždrijela prema dolje, a trajni ostatak ove migracije poznat je kao tireogloalni kanal. Sama se žlijezda sastoji od dva duguljasta režnja koji leže s obje strane dušnik (dušnik) i povezani uskim pojasom od tkivo nazvan prevlaka. U normalnih odraslih osoba štitnjača teži 10 do 15 grama (0,4 do 0,5 unci), iako ima sposobnost da raste puno veća.
Režnjevi žlijezde, kao i prevlaka, sadrže mnogo malih kuglastih vrećica koje se nazivaju folikuli. Folikuli su prekriveni folikularnim stanicama i ispunjeni su tekućinom poznatom kao koloidni koji sadrži prohormon tiroglobulin. Folikularne stanice sadrže enzime potrebne za sintezu tireoglobulina, kao i enzime potrebne za oslobađanje hormona štitnjače iz tiroglobulina. Kada su potrebni hormoni štitnjače, tiroglobulin se iz koloida u folikularnom lumenu reapsorbira u stanice, gdje se dijeli na svoje sastavne dijelove, uključujući dva hormona štitnjače tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Hormoni se tada oslobađaju, prelazeći iz stanica u Cirkulacija .
koliko je milja veliki zid
Tiroksin i trijodotironin sadrže jod i nastaju iz tironina koji se sastoje od dvije molekule aminokiseline tirozina. (I jod i tirozin se unose u prehranu.) Tiroksin sadrži četiri atoma joda, a trijodtironin sadrži tri atoma joda. Budući da svaka molekula tirozina veže jedan ili dva atoma joda, dva tirozina koriste se za sintezu i tiroksina i trijodotironina. Ova su dva hormona jedine biološki aktivne tvari koje sadrže jod i ne mogu se proizvesti u nedostatku joda. Proces koji dovodi do eventualne sinteze tiroksina i trijodotironina započinje u folikularnim stanicama štitnjače, koje koncentriraju jod iz seruma. Zatim se jod oksidira i veže na ostatke tirozina (stvarajući spojevi zvani jodotirozini) unutar molekula tiroglobulina. Tada se jodirani ostaci tirozina preuređuju tako da tvore tiroksin i trijodtironin. Stoga tireoglobulin služi ne samo kao struktura unutar koje se sintetiziraju tiroksin i trijodotironin, već i kao oblik skladištenja dva hormona.
Crtež konstrukcije T3, obrnuti T3, i T4, prikazujući sintezu T3i obrnuti T3iz T4. Encyclopædia Britannica, Inc.
Štitnjača proizvodi i luči znatno više tiroksina nego trijodtironin. Međutim, tiroksin se u mnogim tkivima pretvara u trijodotironin djelovanjem enzima nazvanih dejodinaze. Nakon što tiroksin uđe u stanicu, dejodinaze smještene u citoplazmi uklanjaju jedan od svoja četiri atoma joda, pretvarajući ga u trijodtironin. Trijodotironin ili ulazi u jezgru stanice ili se vraća u cirkulaciju. Kao rezultat toga, sav tiroksin i oko 20 posto trijodtironina koji se svakodnevno proizvode dolazi iz štitnjače. Preostalih 80 posto trijodtironina potječe od dejodinacije tiroksina izvan štitnjače. Većinu, ako ne i sve djelovanje hormona štitnjače u ciljnim tkivima, vrši trijodotironin. Stoga se tiroksin može smatrati cirkulirajućim preteča trijodotironina.
U serumu se više od 99 posto tiroksina i trijodotironina veže za jedan od tri proteina. Ti su proteini koji se vežu poznati kao globulin koji veže tiroksin, transtiretin (prealbumin koji veže tiroksin) i albumin. Preostali tiroksin i trijodotironin (manje od 1 posto) su slobodni ili nevezani. Kada slobodni hormon uđe u stanicu, odmah se nadoknađuje hormonom vezanim na vežuće proteine. Vezujući proteini služe kao rezervoari dva hormona kako bi zaštitili tkiva od naglih naleta proizvodnje hormona štitnjače, a vjerojatno i olakšati dostava hormona u stanice velikih, čvrstih organa poput jetre.
U osnovi sve stanice u tijelu su ciljne stanice trijodotironina. Jednom kad trijodtironin uđe u stanicu, ulazi u jezgru, gdje se veže na proteine poznate kao nuklearni receptori. Kompleksi trijodtironin-receptora tada se vežu za molekule deoksiribonukleinske kiseline (DNA). To rezultira povećanjem brzine kojom se zahvaćene molekule DNA transkribiraju da bi stvorile molekule ribonukleinske kiseline (mRNA) i povećavaju brzinu sinteze proteina (translacija) kodiranog od strane DNA (putem mRNA ). Trijodotironin povećava transkripciju molekula DNA koje kodiraju mnogo različitih proteina; međutim, također inhibira transkripcija DNA koja kodira određene druge proteine. Obrasci aktivacije i inhibicije razlikuju se u različitim vrstama tkiva i stanica.
Tvari proizvedene u povećanim količinama kao odgovor na trijodotironin lučenje uključuju mnoge enzime, stanice sastavnice , i hormoni. Ključni među njima su proteini koji reguliraju upotrebu hranjivih sastojaka i potrošnja kisika mitohondriji stanica. Mitohondriji su mjesta na kojima se energija proizvodi u obliku adenozin trifosfat (ATP) ili se rasipa u obliku topline. Trijodotironin aktivira tvari koje povećavaju udio energije koja se rasipa kao toplina. Također potiče upotrebu ugljikohidrata, lipidni proizvodnja i metabolizam (čime se povećava iskoristivost kolesterola) te aktivacija središnjeg i autonomnog živčanog sustava, što rezultira povećanom kontrakcijom srčanog mišića i povećanim pulsom. Tijekom fetalnog života i u dojenačkoj dobi ova stimulativna aktivnost trijodotironina presudno je važna za normalan rast i razvoj živčanog i koštanog sustava; i kod nerođenog i novorođenčeta nedostatak štitnjače povezan je s patuljaštvom i intelektualni invaliditet .
na čemu je naslikana mona liza
Copyright © Sva Prava Pridržana | asayamind.com